Iskusniji voćari znaju da u jesen, nakon završene berbe, počinje priprema za narednu vegetaciju. Radovi u voćnjaku počinju sa održavanjem higijene u voćnjaku. To obuhvaća: sakupljanje opalog lišća, mumificiranih plodova iz krošnje i sa zemlje ispod voćke, uklanjanje starih, polomljenih grana. Sve ove biljne djelove trebamo iznijeti iz voćnjaka i spaliti. Njihovim uništavanjem smanjuje se populacija patogena.
Poželjno je da se metalnom četkom ili posebnim strugačima, sa debla i ramenih grana ostruže kora. Zajedno sa starom korom skidaju se mahovina, lišajevi kao i gnijezda gusjenica koje su na stablu našle zimsko sklonište.
Jesenje prskanje voćaka i vinograda je obavezna mjera zaštite.
"Plavim prskanjem" se suzbijaju uzročnici mnogih bolesti. Suzbija se rogač šljive, monilioze koštičavih voćki (kajsije, breskve, šljive, trešnje i višnje), bakteriozne plamenjače jabuke i kruške, šupljikavost lišća i krastavost plodova kajsije i drugih koštičavih voćki, kovrdžavost lišća breskve, eskorioze vinove loze ...
Uzročnici (patogeni) navedenih bolesti prezimljavaju u krošnji voćaka, skriveni u pukotinama kore, pupoljcima, rakranama, trulim organima i drugim skrivenim mjestima. Da se infekcija ne bi ostvarila tokom kasne jeseni i blagih zimskih mjeseci patogeni se uništavaju na mjestu njihovog prezimljavanja. Zbog toga jeneophodno "plavo prskanje" obaviti pravovremeno kako bi se infekcijski potencijal u proljeće smanjio na najmanju mjeru. Najbolje vrijeme za tretiranje je mjesec studeni. Ukoliko se na stablu nalazi dosta lišća, kao što je slučaj sa ovom godinom gdje se vegetacija produžila, obavzno treba takve voćke protresti kako bi se ona oslobodila bar 2/3 lišća, pa tek onda obaviti prskanje. Tretiranje treba obaviti po lijepom vremenu, bez vjetra (da ne dodje do zanošenja preparata), kada je t iznad 10°C. Stabla moraju biti dobro polivena, dok sa njih ne počne kapiti, zbog čega se često kaže "voćke je potrbno okupati". Ukoliko neki dio ostane neistretiran, na njemu se može u proljeće pojaviti bolest. S obzirom da sredstva za jesenje prskanje imaju plavičastu boju, pa kada se voćnjak njima poprska, dobija plavičastu nijansu, po kojoj je ova opercija zaštite dobila ime "plavo prskanje" voćari mogu lako uočiti propuste koji su napravili prilikom prskanja i ponoviti prskanje preskočenih mjesta.
Sva sredstva za plavo prskanje pripadaju tzv. grupi bakarnih jedinjenja. To su: Bordoška čorba (bilo industrijska ili osobna priprema) koja se koristi u koncentraciji 1.5-2%, Blauvit u koncentraciji 1%, Bakarni oksihlorid 50, u koncentraciji 0.75%, Kupragin u koncentraciji 0.35%. Cuproxsat u koncentraciji 0.35% itd.
U koliko se voćari ipak odluče na osobnu izradu Bordovske čorbe ona se priprema na sljedeći način: Za pripremu 100 litara 2% Bordoške čorbe potrebno je 100 litara vode, 2 kg plavog kamena, 0.8 kg negašenog ili 2.4 kg zagašenog vapna(kreča). Negašeno vapno se zagasi u trostruko većoj količini vode. Od 100 litara vode iz mjere uzme se 10 litara da se razmuti vapno i 10 litara da se rastopi plavi kamen. Kada se vapno razmuti procijedi se kroz rjetku krpu i vrati u mjeru da se napravi vapneno mlijeko. Kada se plavi kamen rastopi, lijeva se u
mjeru sa vapnenim mlijekom. Uvijek se lijeva rastopljen plavi kamen u vapneno mlijeko. Ne preporučuje se miješanje obrnutim redosljedom jer se tada čorba brže taloži i slabijeg je kvaliteta. Ovako pripremljena bordoška čorba se mora istog dana potrošiti jer stanjem gubi fungicidno svojstvo. Čorba se može stabilizirati dodavanjem 250 grama šećera na 100 litara čorbe i tada zadržava fungicidna svojstva 2-3 dana.
Samo oni voćari koji se pridržavaju ovih uputstava mogu očekivati stabilne, redovne i kvalitetne prinose voća u svojim nasadima u toku sljedeće godine.
Nema komentara:
Objavi komentar